Category Archives: Aktivnosti

OTVORENO PISMO PREDSJEDNICI RH

Pozdravljajući poteze koji su na tragu izrečenog u kampanji te u cilju poboljšanja odnosa u društvu i gospodarstvu, predlažem da u što skorije vrijeme primite predstavnike reprezentativnih sindikalnih udruga kako bismo Vas u neposrednom razgovoru upoznali s temeljnim problemima radništva u Republici Hrvatskoj,  kao i specifičnim problemima radnih sredina u ozbiljnim poteškoćama poput Petrokemije, rafinerija, Imunološkog zavoda, TLM-a, MID-a, TIB-a, brodogradnje i dr.

Dugogodišnja kriza hrvatskog gospodarstva nesporno je izmijenila socijalnu sliku Hrvatske. Ona je negativno utjecala ne samo na egzistencijalni status građana koji žive od svoga rada i razinu radničkih prava. Domino-efekt krize širi se i na populacijsku sliku zemlje, razinu zadovoljstva građana, te što je najgore, razinu očekivanja i mogućih perspektiva života i rada u Hrvatskoj.

Brojne radne sredine tijekom bolne tranzicije iskusile su svoje male tragedije. Zbroj njihovog učinka ocrtava se u dubini današnje krize, budući da se na vrijeme nismo kvalitetno suočili s problemima poduzeća kojih više nema.

Stoga bi bilo uistinu tužno da propustimo priliku gorka iskustva prošlosti iskoristiti u rješavanju prisutnih problema, a kao zalog bolje budućnosti u Hrvatskoj. Vjerujemo da u Vama možemo naći pouzdanog partnera u nastojanju da radništvu i novim generacijama omogućimo uvjete za dostojanstven rad i život u Republici Hrvatskoj.

KRONOLOGIJA SLUČAJA OPORABA

Pred Vama je kronologija događaja započetih na ročištu u predmetu Oporaba koji se vodi na Trgovačkom sudu u Splitu, nakon kojega je novinarka Tanja Gattin Zebić u Slobodnoj Dalmaciji objavila članak. U potonjem se angažman Ozrena Matijaševića u ovom slučaju tumači kao angažman iz osobnog interesa, suprotno njegovim navodima i logici stvari.

Demantij toga članka, iako upućen odmah, objavljen je tek 2. travnja, zajedno s reakcijom gđe Gattin Zebić, u kojoj ga ista, uz selektivan pristup činjenicama, proziva zbog kašnjenja s demantijem, trudeći se realizirati svoju namjeru izvrtanja očitoga i izvrgavanja Matijaševića osudi i kritici javnosti.

Na objavljeno je istoga dana upućen zahtjev za objavom ispravka, uz želju da se time ova zamorna prepiska okonča.

U nastavku slijede objavljeni članci i navedeni zahtjev za objavom ispravka, za koji će biti zanimljivo vidjeti hoće li, kada, i uz kakve komentare, ugledati tiskarsku prešu.

6. veljače 2015. SLOBODNA DALMACIJA online izdanje
Slučaj Oporaba: sudac upozorio Radića da ima osobni interes

2. travnja 2015. SLOBODNA DALMACIJA tiskano izdanje

SD_2015_04_02_reakcija

2. travnja 2015. poslan HURS-ov zahtjev za objavom ispravka
U odnosu na članak pod naslovom “Matijašević je sam izjavio da ima osobni interes” autorice Tanje Gattin Zebić, objavljen 2. travnja 2015. godine na 18. stranici Slobodne Dalmacije, zahtijevam objavu ispravka i odgovora.

U članku autorica netočno navodi da sam prethodne članke Slobodne Dalmacije o suđenju u “slučaju Oporaba” demantirao tek sada, nakon 20-tak dana. Suprotno navedenom, zahtjev za objavu ispravka uputio sam nakladniku preporučeno još 11. ožujka. O tome imam dokaz, kao i Slobodna Dalmacija, no novinarka toga lista ne osvrće se na činjenice, koje joj nisu mogle ostati nepoznate, već dojam gradi na laži.

Vezano uz moje izjave o mom tobožnjem osobnom interesu vezano uz slučaj Oporaba, iz sadržaja izjava posve je jasno da se iskazani interes teško može nazvati osobnim. Pojasnit ću zadnji put: interes za slučaj Oporaba proizlazi iz interesa za otvaranjem radnih mjesta. To je temeljni interes koji je sam po sebi vrijedan svakog i svačijeg truda. Interes je to i moje organizacije koja je usmjerena zaštiti interesa radnika, a radnika bez radnih mjesta ima sve manje. Dodatni efekt otvaranja radnih mjesta može biti i jačanje sindikata, koji imaju sve manje članova.

Dopuštam da netko stvari vidi drugačije, ali ne dopuštam da se na lažima grade konstrukcije u kojima mi se tendenciozno imputira ono što nisam rekao. Interes koji sam pojasnio po svojoj naravi nije ni osoban ni privatni, a oni koji još uvijek tvrde suprotno možda u svemu ipak imaju – osobni interes. Zanimljivo je pritom istaknuti da se u reakciji novinarke na moj demantij uopće ne navodi dio moje izjave koji se odnosi na Erste banku.

Ovime želim obustaviti daljnju prepisku s gđom Gattin Zebić, uz posebnu napomenu da danas reagiram na današnji članak, kako bi se izbjegle moguće nesuglasice u računanju brzine reakcije.

HRVATSKA TALAČKA KRIZA

Od početka krize 2008. jasno je da je financijska industrija jedini uzrok globalne krize koja je sa svojim specifičnostima snašla i Hrvatsku.

Doista, nema sektora u Hrvatskoj u kojem financijska kriza nije produbila ionako nepovoljna kretanja. Industrijska proizvodnja je zamrla, javne financije kolabirale, a građani grcaju u prezaduženosti.

Državni dug je narastao na preko 265 milijardi kuna.

Udio državnog duga u BDP-u je od 2008. do danas udvostručen.

Osim što je taj iznos veći od 80 posto BDP-a, to je također više nego dva godišnja proračuna.

Možemo li takvu državu nazvati dobrim gospodarstvenikom ako se usporedo s tim zamislimo u situaciji da smo dužni 2 godišnje plaće? Vladina ekonomska politika je zapravo ekonomski harakiri, samo što je izgubljenu čast životom platilo hrvatsko gospodarstvo, a ne izvršna vlast. Kakva je to odgovornost prema javnim financijama kada se rebalansom proračuna rashodi smanjujuju za 5 puta manji iznos od smanjenja prihoda? Planirani deficit koji se dizanjem ruku poveća za 2 milijarde kuna jasno daje do znanja da kontrolni mehanizmi u izvršenju proračuna uopće ne postoje, a pojedina ministarstva ne snose nikakvu odgovornost za neplanirana povećanja rashoda.

Preko 313 tisuća blokiranih građana sa ukupnim dugom većim od 31 milijarde kuna prosječno je dužno 100 tisuća kuna. To je dvadesetak prosječnih mjesečnih plaća. Dvije trećine tog duga su dugovi bankama.

Što je u takvoj situaciji hrvatska država nego taoc banaka. Dosad nismo posvjedočili nijednom odlučnom zakonodavnom rješenju koje bi banke ograničilo u njihovom ekstraprofitabilnom djelovanju.

Obujam industrijske proizvodnje je danas dvadesetak posto niži nego prije početka krize, a u uvjetima dužničke krize koja je zahvatila sve djelatnosti izgledi za oporavak gospodarstva su vrlo loši – prije svega zbog netranstparentnosti djelovanja državnih institucija i neefikasne birokracije. Strane investicije jednostavno ne vide poduzetničkih prilika u Hrvatskoj. Domaći su pak investitori upućeni na izuzetno nepovoljne uvjete kreditiranja, a kada se i odluče na investiciju uz “pomoć” banaka, tada su često od njih samih sabotirani i banke umjesto održavanja partnerskog odnosa nastupaju neprijateljskim preuzimanjem imovine i samog posla.

Što se događa kada banke otmu jednu državu, zaključite sami iz sljedećeg. U posljednjih 6 godina hrvatske banke su ostvarile dobit od 19,2 milijarde kuna, a istovremeno u RH:

– nezaposlenost je porasla za 27,2%

– industrijska proizvodnja je pala za 17%

– osobna potrošnja pala je za 20%

– broj zaposlenih je pao za 13,5% odnosno izgubljeno je preko 200 tisuća radnih mjesta

– broj radno aktivnog stanovnštva je manji za gotovo 150 tisuća, a porastom broja umirovljenika za gotovo 50 tisuća, odnos osiguranika i umirovljenika je dosegao rekordnih 1:1,13

Svjedoci smo isticanja brojnih makroekonomskih neravnoteža koje kao država članica EU moramo popraviti, međutim nitko ne govori koliko je golem doprinos banaka tim pokazateljima koji su samo posljedica dugogodišnjeg pasivnog odnosa Vlade RH i regulatora financijskog sektora.

U isto vrijeme, ravnoteža između visokih kamata na hrvatskom tržištu novca i visokog udjela uvoznih proizvoda na tržištu roba je neupitna. Odgovornost za takvu ubojitu konstrukciju koja hrvatsko gospodarstvo čini robom tečaja i uvoznog lobija snose isključivo izvršna vlast i HNB.

UMJESTO POTICANJA PODUZETNIŠTVA DRŽAVA NA KREDIT PREŽIVLJAVA PREDIZBORNU GODINU

Od početka krize koja traje šest godina, u Hrvatskoj jedino profitiraju poslovne banke. Iako ni njima od 2009. ne cvjetaju ruže, nakon lošije 2013. dobro su se oporavile i u 2014. zabilježile duplo veću dobit, čak 2,5 milijarde kuna

A tko je njihov glavni klijent? Država. Krediti državnom sektoru na godišnjoj razini porasli su za 3 posto, građanima za 1,7 posto, dok su krediti poduzećima pali za gotovo 3 posto. Poduzetnici ne stoje loše samo kod poslovnih banaka, nego i u HBOR-u, gdje je tijekom 2014. plasirano 40 posto manje kredita.

Nakon rekordnih 10,2 milijarde kredita u 2012. te 7,8 milijardi u 2013., tijekom 2014. vrijednost novoodobrenih kredita HBOR-a se strmoglavila i u pitanje dovela njezino postojanje.

I tako dolazimo do poraznog zaključka. Umjesto da novac plasiraju gospodarstvu kako bi se investiralo u nove vrijednosti i zaposlilo ljude, banke skupo kreditiraju državu. Na kraju prošle godine država je bila dužna poslovnim bankama gotovo 38 milijardi kuna. Banke su i dalje ekstra profitabilne, financijski sustav je stabilan i kapitaliziran, HNB je zadovoljna.

Očito nitko ne mari kako ćemo isplivati iz krize ako rast kredita ne generira gospodarstvo nego je posljedica rasta kredita državi. Gospodarskim programima i planovima svi se razmeću samo na izborima, a onda „životom na kredit“ pokušavaju preživjeti slijedeće godine. Zadužena država, zaduženi građani, enormna nezaposlenost i dugovi nikako se ne mogu nazvati elementarnom nepogodom kako premijer Zoran Milanović nedavno primjećuje. Elementarna nepogoda prirodna je i iznenadna pojava, što hrvatska nezaposlenost svakako nije, jedino će posljedice ovakvog gospodarenja biti kao nakon tsunamija. Budući političare samo može trgnuti potreba za ostajanjem na vlasti, tako se ministar Gordan Maras zabrinuo za porazne rezultate HBOR-a i brže bolje naložio vodstvu banke da potjeraju referente na teren kako bi bili bliže potencijalnim klijentima. Iako je pad potražnje za HBOR-ovim kreditima povezan i s obračunima na političkoj sceni i sumnjivim načinom odobravanja kredita, ne može se promatrati odvojeno od antipoduzetničke klime koja vlada i zbog koje je mnogima nemoguće opstati na tržištu.

HURS se zalaže za potenciranje prozvodnje, poticanje poduzetnika koji žele stvarati novu vrijednost, koji žele investirati u postojeću industriju, revitalizirati posrnule tvornice od kojih je svaka jako važna za svoju lokalnu zajednicu i ljude koji u njoj desetljećima rade. Smatramo da takvim proaktivnim ljudima treba dati šansu i da ih treba potaknuti da ostvare svoje projekte. Uvijek iznova apeliramo na potrebu za vladom stručnjaka, ljudi koji mogu i znaju prepoznati potencijal određenog projekta i koji će ga podržati, bez obzira na stranačke interese. Zalažemo se da ovakav način rada bude na prvom mjestu Vladi ne samo u predizborno vrijeme nego tijekom cijelog mandata.

OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU VLADE POVODOM NAJAVE OGRANIČAVANJA TEČAJA ŠVICARSKOG FRANKA

Hrvatska udruga radničkih sindikata pozdravlja potez kojim Vlada zamrzava tečaj švicarskog franka radi zaštite korisnika kredita s valutnom klauzulom u toj valuti, ističući da će on imati smisla jedino ako uslijede mjere kojima će se onemogućiti buduće slične pojave.

Naime, problem koji je uništio financije brojnih obitelji nije tečaj švicarskog franka, nego činjenica da imaju ugovorenu valutnu klauzulu. Problem je to što Republika Hrvatska dopušta da se visina nečije ugovorne obveze na našem teritoriju određuje primjenom strane valute, odričući se tako dijela svoga suvereniteta. Stoga će bez ukidanja valutne klauzule odgovarajućom izmjenom Zakona o obveznim odnosima Vladina mjera izgubiti dublji smisao.

U potonjem smo, očito naivno, očekivali angažman Ustavnog suda kojemu smo još u siječnju 2011. godine podnijeli prijedlog za ocjenu suglasnosti odredbe ZOO-a  o valutnoj klauzuli s Ustavom RH, te još očekujemo povratnu informaciju.

Zaključno, HURS pozdravlja jučerašnji potez predsjednika Vlade i predlaže žurne izmjene Zakona o obveznim odnosima koje će onemogućiti ugovaranje valutne klauzule u Republici Hrvatskoj, čime će se od korisnika kredita s valutnim klauzulama u bilo kojoj stranoj valuti trajno otkloniti tjeskoba i neizvjesnost.

HURS: INICIJATIVA ZA POREZNO RASTEREĆENJE PREHRANE RADNIKA

Pozivamo Vas da u sklopu najavljene reforme poreza na dohodak, koja za cilj ima potaknuti potrošnju i poboljšati standard građana, porezno rasteretite uplate poslodavaca za prehranu radnika.

Prema najavama, učinke najavljene reforme najviše će osjetiti  tzv. srednji sloj građana s primanjima oko ili iznad prosječnih, dok bi oni nižih prihoda imali tek neznatno više nego sada. U tom kontekstu, držimo potrebnim da se i potonjima ciljanim mjerama omogući određeni egzistencijalni boljitak.

Rasterećenjem uplata poslodavaca za prehranu radnika od poreznih davanja postigli bi se višestruko povoljni učinci, za radnike, poslodavce i državu, od koje očekujemo da izmjenama poreza na dohodak stvori pretpostavke i dade zamašnjak za široku primjenu programa radničke prehrane u Republici Hrvatskoj. Brojne zemlje razvijenije od Hrvatske primjenjuju ovakav model prehrane koji je pokazao da se gospodarstvo može poticati i mjerama socijalne politike.

O ovoj inicijativi pozitivno su se izjasnili ministri rada i mirovinskog sustava te gospodarstva, pa očekujemo da će i Vlada u cjelini podržati njezinu žurnu realizaciju.

Inicijativa za dopunu Zakona o javnoj nabavi

Hrvatska udruga radničkih sindikata predlaže Vladi Republike Hrvatske da se u Zakonu o javnoj nabavi (NN broj 90/11, 82/12, 143/13, 13/14) u članku 67. među razloge obveznog isključenja ponuditelja, pored ispunjenja obveze s osnova zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, propiše i poštivanje obveze redovite isplate plaće te  poštivanje svih propisa koji se odnose na prava radnika, prilaganje održivog poslovnog plana koji uključuje i broj radnika te projicirani fond sati rada. Slijedom toga bi na odgovarajući način trebalo dopuniti i odredbe članka 82. (kriteriji za odabir ponude) i članka 93. (razlozi za odbiijanje ponuda) Zakona o javnoj nabavi.

Obrazloženje prijedloga:

Činjenica je da je javna potrošnja bitan element našeg bruto društvenog proizvoda, i u tom kontekstu, potrebno je u prvi plan staviti društvenu odgovornost javne nabave. Udio javne nabave u BDP-u je porastao sa 9% u 2011. na preko 16% u 2013. kada je vrijednost ugovorenih poslova iznosila gotovo 40 milijardi kuna. Uvođenjem dodatnih kriterija u javnu nabavu može se ostvariti niz ciljeva ekonomske i socijalne politike – od razvoja domaće proizvodnje do zapošljavanja teško zapošljivih osoba.

Cijena nikako ne smije biti jedini ključni kriterij prihvaćanja ponuda, jer se na taj način automatski ugrožava radnička prava, a što je najbolje vidljivo na primjeru zaštitarske djelatnosti gdje se odgovoran posao povjerava naoružanim osobama za minimalnu plaću te u građevinskom sektoru gdje je u posljednjih 5 godina radna mjesta izgubilo više od 35 tisuća osoba.

Zbog toga smatramo kako bi jedan od ključnih kriterija trebao biti da ponuditelj obvezno prilaže održivi poslovni plan za razdoblje pružanja ugovorene usluge kojim se jamči ugovorena razina radničkih prava. Na taj način osiguralo bi se zadržavanje broja zaposlenih radnika, uvjeta iz sklopljenih ugovora o radu i poštivanje kolektivnog ugovora za pojedinu djelatnost.

Socijalni dijalog u Brodosplitu

Na sastanku u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava na temu unapređenja socijalnog dijaloga u Brodosplitu, u petak, 27.,lipnja 2014., našli su se Tomislav Debeljak, predsjednik Uprave Brodosplita, predstavnici sindikata u Brodosplitu i predsjednik Hrvatske udruge radničkih sindikata Ozren Matijašević.

Na pripremnom sastanku u Ministarstvu zaključeno je kako je u Brodosplitu omogućeno nesmetano djelovanje sindikata, te će se u najkraćem roku pristupiti kolektivnim pregovorima. Već u ponedjeljak, 30. lipnja 2014.  predstavnike sindikata iz Brodosplita, te predsjednika HURS-a Ozrena Matijaševića, primit će na razgovor predsjednik RH prof. dr. sc. Ivo Josipović.

USTAVOM ZAGARANTIRANO PRAVO NA RAD – NEMOGUĆA MISIJA

Predstojeći 1. svibanj, Međunarodni praznik rada dočekujemo u žalosnim okolnostima kada mirovinski sustav počiva na odnosu zaposlenih i umirovljenika 1,16:1, a gospodarstvo i stanovništvo se guše u dugovima – preko 60 tisuća blokiranih poduzeća i 314 tisuća blokiranih građana, gdje će svaki razuman investitor posumnjati u isplativost svoje investicije.

Primjerice, u 2013. se dogodio slom stranih ulaganja u Hrvatsku. Lanjske investicije iznosile su manje od pola milijarde eura – to je gotovo 60% manje nego u 2012. i čak 5,5 puta manje nego u 2009.  Za takvo stanje zasigurno nisu krivi samo investitori, već smo sigurni da je to posljedica razarajućeg učinka zajedničkog djelovanja financijskog sektora i neučinkovitog pravosuđa.

Osim poslovične nesposobnosti hrvatskih vlada da usmjere ekonomsku politiku u pozitivnom smjeru, svjedočimo neprirodnoj profitabilnosti banaka upravo u vrijeme krize. Pod krilaticom da je stabilnost poslovanja banaka od životne važnosti za nacionalnu ekonomiju, čitava je država postala njihovim taocem. Od stambenih kredita s valutnom klauzulom do jednostrano promjenjivih uvjeta kreditiranja, banke radi izostanka reakcije HNB-a kao regulatora, one još uvijek neometano posluju na isti način. To se najbolje vidi kroz usporedbu kamatnih stopa koje se nude za depozite i onih koje se naplaćuju za odobrene kredite. Po tom pokazatelju koji iznosi preko 7 postotnih poena, vodeći smo u Europskoj uniji gdje je taj raspon u prosjeku ispod 4 postotna poena. Žalosno je da se u takvoj situaciji uopće spominje uvođenje poreza na prinose od štednje.

Jedini način da se stvari pokrenu s mrtve točke je da banke olakšaju uvjete kreditiranja snižavanjem kamatnih stopa. Državne subvencije kojima su HBOR-ove kamatne stope za kredite gospodarstvu snižene na razinu od 5 do 7 posto nisu nimalo poticajne obzirom na investicijsku klimu i rizike s kojima poduzetnik mora računati.

Stalne izmjene propisa, posebno poreznih, kao i sporost pravosuđa dodatno opterećuju imidž Hrvatske kao destinacije za investiranje i poslovanje. Učinkovito pravosuđe je iznimno bitno i u sferi investicija, od pripreme (sređivanja zemljišnih knjiga), provedbe, rješavanja mogućih sporova, pa do povjerenja investitora da će svi postupci biti provedeni ažurno i fer.

Svjedoci smo da je prvostupanjska osuđujuća presuda Ivi Sanaderu u slučaju INA donesena 20. 11. 2012., a da po žalbi Vrhovni sud RH još nije donio odluku.

Kako se radi o sudskom postupku o čijem rješenju ovisi tko i u kojem omjeru ima pravo upravljati  INA-om kao nacionalnom vrijednošću, dok se ne donese pravomoćna sudska odluka mađarska strana ima mogućnost i dalje upravljati i tako nastaviti činiti štetu kompaniji, zaposlenima i ukupnom hrvatskom gospodarstvu.  

Što kazati na postupanje Ustavnog suda koji po našem zahtjevu za ocjenu ustavnosti valutne klauzule podnesenom još 21. siječnja 2011., a kojeg smatramo od izuzetne važnosti za građane RH, do danas nije donio odluku. Isti se oglušio i na HURS-ov zahtjev za ocjenu ustavnosti odredbi zakona o reprezentativnosti podnesenog 22. listopada 2012. čiji je značaj također izniman jer regulira način i oblike vođenja socijalnog dijaloga u Hrvatskoj.

Stoga će Hrvatska udruga radničkih sindikata, kao i svih prethodnih godina, prosvjedno obilježiti Praznik rada na način da konkretnim primjerom hrvatskoj javnosti ukaže na razloge zbog kojih investicije bježe iz Hrvatske te zbilja postaje nemoguća misija ostvarenja Ustavom zajamčenog prava na rad.

« Older Entries