Tag Archives: Vlada RH

HRVATSKA TALAČKA KRIZA

Od početka krize 2008. jasno je da je financijska industrija jedini uzrok globalne krize koja je sa svojim specifičnostima snašla i Hrvatsku.

Doista, nema sektora u Hrvatskoj u kojem financijska kriza nije produbila ionako nepovoljna kretanja. Industrijska proizvodnja je zamrla, javne financije kolabirale, a građani grcaju u prezaduženosti.

Državni dug je narastao na preko 265 milijardi kuna.

Udio državnog duga u BDP-u je od 2008. do danas udvostručen.

Osim što je taj iznos veći od 80 posto BDP-a, to je također više nego dva godišnja proračuna.

Možemo li takvu državu nazvati dobrim gospodarstvenikom ako se usporedo s tim zamislimo u situaciji da smo dužni 2 godišnje plaće? Vladina ekonomska politika je zapravo ekonomski harakiri, samo što je izgubljenu čast životom platilo hrvatsko gospodarstvo, a ne izvršna vlast. Kakva je to odgovornost prema javnim financijama kada se rebalansom proračuna rashodi smanjujuju za 5 puta manji iznos od smanjenja prihoda? Planirani deficit koji se dizanjem ruku poveća za 2 milijarde kuna jasno daje do znanja da kontrolni mehanizmi u izvršenju proračuna uopće ne postoje, a pojedina ministarstva ne snose nikakvu odgovornost za neplanirana povećanja rashoda.

Preko 313 tisuća blokiranih građana sa ukupnim dugom većim od 31 milijarde kuna prosječno je dužno 100 tisuća kuna. To je dvadesetak prosječnih mjesečnih plaća. Dvije trećine tog duga su dugovi bankama.

Što je u takvoj situaciji hrvatska država nego taoc banaka. Dosad nismo posvjedočili nijednom odlučnom zakonodavnom rješenju koje bi banke ograničilo u njihovom ekstraprofitabilnom djelovanju.

Obujam industrijske proizvodnje je danas dvadesetak posto niži nego prije početka krize, a u uvjetima dužničke krize koja je zahvatila sve djelatnosti izgledi za oporavak gospodarstva su vrlo loši – prije svega zbog netranstparentnosti djelovanja državnih institucija i neefikasne birokracije. Strane investicije jednostavno ne vide poduzetničkih prilika u Hrvatskoj. Domaći su pak investitori upućeni na izuzetno nepovoljne uvjete kreditiranja, a kada se i odluče na investiciju uz “pomoć” banaka, tada su često od njih samih sabotirani i banke umjesto održavanja partnerskog odnosa nastupaju neprijateljskim preuzimanjem imovine i samog posla.

Što se događa kada banke otmu jednu državu, zaključite sami iz sljedećeg. U posljednjih 6 godina hrvatske banke su ostvarile dobit od 19,2 milijarde kuna, a istovremeno u RH:

– nezaposlenost je porasla za 27,2%

– industrijska proizvodnja je pala za 17%

– osobna potrošnja pala je za 20%

– broj zaposlenih je pao za 13,5% odnosno izgubljeno je preko 200 tisuća radnih mjesta

– broj radno aktivnog stanovnštva je manji za gotovo 150 tisuća, a porastom broja umirovljenika za gotovo 50 tisuća, odnos osiguranika i umirovljenika je dosegao rekordnih 1:1,13

Svjedoci smo isticanja brojnih makroekonomskih neravnoteža koje kao država članica EU moramo popraviti, međutim nitko ne govori koliko je golem doprinos banaka tim pokazateljima koji su samo posljedica dugogodišnjeg pasivnog odnosa Vlade RH i regulatora financijskog sektora.

U isto vrijeme, ravnoteža između visokih kamata na hrvatskom tržištu novca i visokog udjela uvoznih proizvoda na tržištu roba je neupitna. Odgovornost za takvu ubojitu konstrukciju koja hrvatsko gospodarstvo čini robom tečaja i uvoznog lobija snose isključivo izvršna vlast i HNB.

KADA RADNICI UTIHNU

Nalaz Državne revizije otkrio je nedavno da je ministrica kulture tijekom 2012. i 2013. godine trošila državni novac bez naknadnog pravdanja izdataka. Po vlastitom navodu, do lipnja 2014. godine vratila je sav novac. Tek kada je priča procurila u javnost, nakon nekoliko dana nespretnog poricanja odgovornosti, ministrica podnosi ostavku.

Trebalo je, dakle, proći prilično dugo vremena od dana kada je ministrica uhvaćena u ponavljanom protuzakonitom raspolaganju državnim novcem, do dana kada je Vladi, svom benevolentnom poslodavcu, dala otkaz.

U Hrvatskoj se busamo u demokratska prsa, iskorjenjujemo diskriminaciju i štitimo zviždače, uglavnom po okruglim stolovima i konferencijama. Na terenu ministar ne odgovara za nimalo bezazlena djela, a radnici odgovaraju bez obzira na kvalitetu svog rada samo ako se njihov javni istup ne svidi poslodavcu.

Počelo je sve sa javnim informativnim servisom čiji je zadatak građane – obveznike plaćanja pristojbe, kvalitetno informirati o događajima.

Ravnatelj javne televizije, koji sigurno neće ostaviti značajan trag na kuću u smislu kvalitete, potjerao je, zbog kritičkih javnih istupa, tri novinarke zavidnog iskustva i bogate profesionalne karijere. Takvim postupanjem, umjesto ispunjenja svog poslanja,, javna televizija uvodi cenzuru, no i nudi primjer drugim poslodavcima. Tako je vlasnik Brodosplita javnosti poznat po “starom televizoru i dvosobnom stanu” ekspresno otkazao radniku (Andriji Rogošiću) koji je izjavio da bi volio da su brodogradilište kupili bogatiji ljudi, uvrijedivši pritom vlasnika.

U jeku kolektivnih ugovora Dalibor Petrović, sindikalni povjerenik HŽ – Putničkog prijevoza dobiva izvanredni otkaz. Nesumnjivo je riječ o zastrašivanju radnika i sindikata, koje s ovim posljednjim slučajem poprima obilježja trenda, očito sve prihvaćenijeg među poslodavcima.

U navedenim slučajevima radnici su dobili otkaze zbog javno iznesenog stava koji o kvaliteti njihova rada ne govori baš ništa. Neovisno o tome, svi navedeni radnici dobili su izvanredne otkaze. Uz ministricu kulture koja je podnijela ostavku tri godine nakon što se dovela u zabludu da je državni proračun bankomat, ovi slučajevi plastično prikazuju razmjere licemjerja politike i nejednakosti građana u Hrvatskoj. Uz to, oni nose poruku da je bitnije što govoriš, nego kako radiš, pogotovo ako nisi zaštićen procesnim imunitetom.

Žalosno je da se nakon nekih civilizacijskih iskoraka vraća praksa verbalnog delikta, što nam dokazuje koliko smo daleko od zdravog društva. Politika bez dostojanstva kroji uvjete u kojima se ne poštuje ljudsko dostojanstvo i narušava sloboda govora.

Drastična razlika u posljedicama koje u navedenim slučajevima toliko očito neopravdano trpe radnici i ministrica dokaz su nepravednog društva. Kada bi pravosuđe, na koje su radnici upućeni kako u ovim slučajevima gdje sigurno nije poštivana procedura, tako i u drugim sličnima, funkcioniralo brže i učinkovitije, ovaj problem bio bi manji.

Ovako nam ostaje nadati se da će poslodavci čim prije napustiti pogubni trend kažnjavanja za izrečeno mimo procedure, jer će u protivnom radnicima za rješavanje ovog problema preostati samo – ulica!!!

OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU VLADE POVODOM NAJAVE OGRANIČAVANJA TEČAJA ŠVICARSKOG FRANKA

Hrvatska udruga radničkih sindikata pozdravlja potez kojim Vlada zamrzava tečaj švicarskog franka radi zaštite korisnika kredita s valutnom klauzulom u toj valuti, ističući da će on imati smisla jedino ako uslijede mjere kojima će se onemogućiti buduće slične pojave.

Naime, problem koji je uništio financije brojnih obitelji nije tečaj švicarskog franka, nego činjenica da imaju ugovorenu valutnu klauzulu. Problem je to što Republika Hrvatska dopušta da se visina nečije ugovorne obveze na našem teritoriju određuje primjenom strane valute, odričući se tako dijela svoga suvereniteta. Stoga će bez ukidanja valutne klauzule odgovarajućom izmjenom Zakona o obveznim odnosima Vladina mjera izgubiti dublji smisao.

U potonjem smo, očito naivno, očekivali angažman Ustavnog suda kojemu smo još u siječnju 2011. godine podnijeli prijedlog za ocjenu suglasnosti odredbe ZOO-a  o valutnoj klauzuli s Ustavom RH, te još očekujemo povratnu informaciju.

Zaključno, HURS pozdravlja jučerašnji potez predsjednika Vlade i predlaže žurne izmjene Zakona o obveznim odnosima koje će onemogućiti ugovaranje valutne klauzule u Republici Hrvatskoj, čime će se od korisnika kredita s valutnim klauzulama u bilo kojoj stranoj valuti trajno otkloniti tjeskoba i neizvjesnost.

GRAĐANIMA NE TREBA MILANOVIĆEVO PREPUCAVANJE, VEĆ IZLAZAK IZ SIROMAŠTVA!

Šest godina recesije i crne prognoze budućnosti, koju vladajući više ni uz najbolju volju ne mogu zanijekati, očito nisu dovoljne da ova Vlada odlučno, zrelo i konkretno napravi poteze kojima će u zadnjoj godini manadata pokušati opravdati povjerenje koje joj je narod dao. Neshvatljivo je da se premijer Zoran Milanović opet gubi i zapliće u sukobima, potencirajući polarizaciju zemlje, koja je sada na vrhuncu. Konflikata, a osobito huškačkih ispada iz redova Vlade ne bi smjelo biti, osobito u ovakvoj gospodarskoj situaciji.

Neophodno je uspostaviti dijalog i mobilizirati sve stručnjake, jer će put izlaska iz krize itekako biti težak i vrijeme ne možemo uzalud trošiti. Brojke su neumoljive i Milanovićeva Vlada mora ozbiljno „zasukati rukave“. Milanović se mora usredotočiti na provedbu plana zbog kojega su mu građani i dali povjerenje. Tako bi, iako prekasno, barem pokazao da ozbiljno i odgovorno shvaća položaj na kojem se nalazi i situaciju u kojoj je država.

Iako negativne i crne brojke itekako prevladavaju, vesele makar i sitni pomaci koji su u prošloj godini vidljivi. Upravo oni bi trebali biti podstrek za daljnje korake. Zaustavljanje negativnih gospodarskih trendova nagovještaj su da u ovoj godini napokon možemo ostvariti pozitivne rezultate. Porast industrijske proizvodnje za 1 posto, budi optimizam iako je umanjen činjenicom da je u prethodne dvije godine pala za čak 8 posto. Trend zaistavljanja rasta cijena također je pozitivan, ali s druge strane broj blokiranih građana raste, pa to opet ne dolazi toliko do izražaja. Alarmantan je gubitak preko 150 000 radnih mjesta, a posebno stalni rast uvoza i potpuno zanemarivanje proizvodnih resursa, pogotovo poljoprivrednog prehrambenog sektora, koje Hrvatska ima. Nevjerojatno je da godinama uvozimo višestruko veću vrijednost mlijeka i mliječnih proizvoda, mesa, voća i povrća. Samo razumnom eksploatacijom izvoznog potencijala moguće je postići održivi gospodarski rast koji nije pretežno zasnovan na proračunskoj potrošnji ili potrošnji građana. Stoga težište treba prebaciti na jačanje izvoza, subvencionirati izvoznu industriju i potaknuti investicije.

Umjesto izazivanja podjela, konflikata i razračunavanja, Vlada se treba  usredotočiti na niz svojih slabih točaka, od kojih su investicije najizraženija. Izgubljeno je puno vremena na nerealiziranje plana povlačenja sredstava iz EU fondova i imamo najmanji predviđeni rast u EU, prema podacima Europske komisije.

Dok 15 posto stanovnika živi na razini bijede, a preko 30 posto je u riziku od siromaštva, deficit nam je 15 milijardi, stopa nezaposlenosti gotovo 20 posto, nikad jadniji odnos umirovljenika i zaposlenih 1:1,15, dok se ne otvaraju radna mjesta, poduzetnici i obrtnici i poljoprivrednici propadaju, Vlada na čelu s predsjednikom Milanovićem, jednostavno ne može i ne smije zatvorenih očiju čekati kraj svog mandata. Ako nisu sposobni ostatak mandata konkretno raditi, moraju odstupiti!

‘Vlada i Hup nisu prihvatili da sjednici GSV-a prisustvuju ministri’

tportal.hr, 14. prosinca 2014. 

Sindikati su priopćili kako će u raspravi na GSV-u sudjelovati i najistaknutiji stručnjaci u zemlji, među kojima i Ljubo Jurčić i Željko Lovrinčević, a predviđeno je i izlaganje predstavnika Ministarstva financija.

Sindikalna strana je zahtijevala i prisutnost medija tijekom cijele sjednice, jer je zbog složenosti teme rasprava važnija od njenog ishoda, ističe potpredsjednik GSV-a Vilim Ribić u ime četiri sindikalne središnjice – Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisnih hrvatskih sindikata, Matice hrvatskih sindikata i Hrvatske udruge radničkih sindikata. Read more

ŽIVOT ŠUMOM, VLADA DRUMOM

Vlada i najnovijim potezima pokazuje svoje trajno opredjeljenje za zatiranje socijalnog dijaloga i tripartizma, pokazujući da su joj institucije tek poligon za kadroviranje.

Naime, za ponedjeljak je zakazana sjednica GSV-a na kojoj bi to najviše tripartitno tijelo trebalo raspravljati o prijedlogu rebalansa proračuna, koji je već usvojen!!!  Samim time Vlada je unaprijed umrtvila ikakvu suvislu raspravu o toj temi, dovevši socijalne partnere pred gotov čin. Usprkos  tome, Hrvatska udruga radničkih sindikata još jednom ističe svoj zahtjev da se u izmjenama poreznog režima omogući porezno rasterećenje uplata poslodavca za prehranu radnika, što bi, pored zdravijeg toplog obroka radnicima, i poslodavcima i državi, pa i državnom proračunu, donijelo nemale koristi.

Jedan od ministara u Vladi, Siniša Hajdaš Dončić, nakon prikupljenih preko pola milijuna valjanih potpisa građana za referendum protiv monetizacije autocesta, i nakon što su čak neki više rangirani predstavnici vlasti prihvatili volju građana, nastavlja ignorirati narod i gura svoje manjkave ideje, poput djeteta koje ne želi vratiti tuđu igračku. “Roditelji” ga, međutim, još nisu ukorili. Pitamo se zašto?

Vlada već mjesecima puni novine najavama o poreznom rasterećenju koje će svima donijeti nešto novaca, a sada slušamo kako će rasterećenje ići tek od prvog dana 2015. godine, tobože zbog proračuna lokalnih jedinica, koji priječe ranije promjene. Tu treba jasno reći da se od Vladine prve pompozne najave ama baš ništa nije promijenilo, a prošlo je dovoljno vremena da se napravi i nešto značajnije od izmjene porezne stope i/ili razreda.

Navedeni primjeri pokazuju ozbiljne probleme i nedostatke izvršne vlasti koja svojim odnoosom prema institucijama i sustavu udaljava Hrvatsku od stupnja uređenosti kojem stremimo, a građane od plaće, budućnosti i prosperiteta.

POVODOM IZJAVE PREDSJEDNIKA VLADE O SISAČKOJ RAFINERIJI

Svojom jučerašnjom izjavom o aktualnoj situaciji u INA-i, premijer Milanović pokazao je neprimjerenu i zabrinjavajuću nezainteresiranost za prioritetne interese te kompanije i hrvatskog gospodarstva uopće.

Svojim poslovičnim dociranjem s primjerene, prekooceanske udaljenosti, premijer nam je dao do znanja da je jaz između njega te radnika i građana ove zemlje i njihovih egzistencijalnih interesa dubok i širok poput oceana.

Propuštanjem izvlačenja ikakvih posljedica iz pravomoćne presude kojom je potvrđena okolnost korupcije u stjecanju vlasništva nad INA-om od strane MOL-a, Republika Hrvatska kao da poručuje potencijalnim investitorima na koji način trebaju nastupati.

Pored toga, premijer propušta kapitalizirati odluku arbitraže po kojoj je MOL u upravljanju INA-om obvezan postupati u najboljem interesu kompanije (INA-e), iz čega proizlazi mogućnost stopiranja donošenja odluka štetnih za INA-u, što bi moguća odluka o zatvaranju rafinerije u Sisku nedvojbeno bila.

Stoga poručujemo premijeru da se u Hrvatsku vrati kao predsjednik Vlade RH, a ako to nije u stanju, ne treba se ni vraćati.

DONESENI PRAVILNICI S TJEDAN DANA ZAKAŠNJENJA

HURS je prije dva tjedna upozorio da je donesen novi Zakon o zaštiti na radu, a da nisu doneseni i novi pravilnici. Rok od 90 dana od stupanja zakona na snagu prošao je još 18. rujna, ali novih pravilnika nije bilo. Postupalo se po starima, koji su, treba naglasiti, i bili najveći kamen spoticanja i zbog čije je zastarjelosti novi zakon i donesen.

Ministarstvo rada samoinicijativno je produžilo rok za donošenje pravilnika i nakon reagiranja HURS-a objavili su ih 24. rujna. Rokovi su kod nas, vidimo i na ovom primjeru, prilično fleksibilna varijabla i ne vrijede za sve jednako. Od radnika se traži da ih poštuju, a ministar ih bez ikakve isprike prekoračuje!

« Older Entries